| Song | Dalila |
| Artist | Fil Tilen |
| Album | Predstava Počinje |
| Download | Image LRC TXT |
| Kažu da je ljubav kemija | |
| U tome slučaju, iskreno žalim, što nisam kemičar | |
| I mislim da je Mendeljev, sigurno znao za formulu i bio sebičan | |
| A da je se dokopam, riješio bi među nama krive spojeve i elemente | |
| Ljubav ponovo bi živjela iz epruvete | |
| Maštam, baljezgam, naivno, kao dijete, | |
| Dok u zraku još lebde, | |
| Naši, napušteni glasovi, osmjesi, uzdasi | |
| To me podsjeti na rijetke trenutke, sekunde, koje bila moja si | |
| Pažljivo skrojena, voćnim bojama obojena | |
| Otrgnuta od neba, bačena u prostor i vrijeme, | |
| Slučajno, pored mene | |
| Ispunjavalo me, gledati te sretnu | |
| I vjerovao sam što kažu da se duše dogovore, prije neg se tijela sretnu, hmm | |
| Naše su se vjerojatno krivo dogovorile | |
| Između svega i ničega, između mene i tebe | |
| Neba i zemlje, sraz venere i marsa, | |
| dok strasti su gorile, sumnje su boljele | |
| Farsa | |
| Neke stvari nikada priznat ni nećemo | |
| Pa puno toga ostalo je neizrečeno, | |
| A i da saznam ne bi zinuo zatečeno | |
| Jer intuicija ne laže, iznutra osjećamo | |
| A nisam lagao ni ja, kad sam rekao | |
| Da te želim obući u svečano | |
| Bila jedna si od onih što ne daje ali uzima | |
| za kraj, pozvonit ću i ostaviti teglu | |
| Da bar jednom pomirišiš ovo cviječe, | |
| Jer zalio sam ga, svojim suzama :) haha | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut ću si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si dušu, jebi se | |
| Kujo da li znaš, još volim te | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut ću si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si dušu, jebi se | |
| Kujo da li znaš, još volim te | |
| Trebam te sebično | |
| gledaš me cinično | |
| znam zvučim patetično | |
| pjesme povrijeđen pišem poetično | |
| Dok maljam tintu i suze preko papira | |
| Prokleta ljubav žrtve ne bira | |
| kažu tko previše, analizira, paralizira | |
| Satima sjedim, nepomično | |
| Eutanaziran, djelomično | |
| I previše pijem, nedolično | |
| Dok racionaliziram, beskonačno | |
| Na mramornom šanku nasukan teškim valovima wiskeya, | |
| Šaljem ti poruke, možda se ipak predomisliš, ponos riskiram | |
| U ime ljubavi, manji od makovog zrna | |
| I molim te, mrzim te, volim te | |
| Odjebi me nježno, onako da ne znam | |
| Za mene si suviše štetna | |
| Tvoj osmjeh od igre i laži | |
| Dok varaš me s drugim si sretna | |
| srce je puno gorčine | |
| Bar priznaj kurvo promiskuitetna | |
| A s kraja ulice, jekom se vraća glas što boli | |
| Ori ne voli me više i da joj ne pišem proklete pjesme | |
| A jeste, to jedino dobro i znam | |
| Pazi ironije, tipkam riječima, jer neznam piano | |
| A za nju bi suludo skladao najljepše simfonije | |
| Kada ljubav povrijedi ponos | |
| Tada, ostaje hladan odnos | |
| Zamišljam s drugim te bludnu | |
| I krijem u ruku rasijanu žudnju | |
| Kapam mučen ko talog pijeska u staklenoj uri | |
| Skučen u predivnom grču, dok vrijeme bez nas u nepovrat žuri | |
| Kako si mogla da sve mi uzmeš | |
| Želim da dobiješ da dobiješ sidu i umreš | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut ću si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si dušu, jebi se | |
| Kujo da li znaš, još volim te | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut ću si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si dušu, jebi se | |
| Kujo da li znaš, još volim te |
| Ka u da je ljubav kemija | |
| U tome slu aju, iskreno alim, to nisam kemi ar | |
| I mislim da je Mendeljev, sigurno znao za formulu i bio sebi an | |
| A da je se dokopam, rije io bi me u nama krive spojeve i elemente | |
| Ljubav ponovo bi ivjela iz epruvete | |
| Ma tam, baljezgam, naivno, kao dijete, | |
| Dok u zraku jo lebde, | |
| Na i, napu teni glasovi, osmjesi, uzdasi | |
| To me podsjeti na rijetke trenutke, sekunde, koje bila moja si | |
| Pa ljivo skrojena, vo nim bojama obojena | |
| Otrgnuta od neba, ba ena u prostor i vrijeme, | |
| Slu ajno, pored mene | |
| Ispunjavalo me, gledati te sretnu | |
| I vjerovao sam to ka u da se du e dogovore, prije neg se tijela sretnu, hmm | |
| Na e su se vjerojatno krivo dogovorile | |
| Izme u svega i ni ega, izme u mene i tebe | |
| Neba i zemlje, sraz venere i marsa, | |
| dok strasti su gorile, sumnje su boljele | |
| Farsa | |
| Neke stvari nikada priznat ni ne emo | |
| Pa puno toga ostalo je neizre eno, | |
| A i da saznam ne bi zinuo zate eno | |
| Jer intuicija ne la e, iznutra osje amo | |
| A nisam lagao ni ja, kad sam rekao | |
| Da te elim obu i u sve ano | |
| Bila jedna si od onih to ne daje ali uzima | |
| za kraj, pozvonit u i ostaviti teglu | |
| Da bar jednom pomiri i ovo cvije e, | |
| Jer zalio sam ga, svojim suzama : haha | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut u si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si du u, jebi se | |
| Kujo da li zna, jo volim te | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut u si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si du u, jebi se | |
| Kujo da li zna, jo volim te | |
| Trebam te sebi no | |
| gleda me cini no | |
| znam zvu im pateti no | |
| pjesme povrije en pi em poeti no | |
| Dok maljam tintu i suze preko papira | |
| Prokleta ljubav rtve ne bira | |
| ka u tko previ e, analizira, paralizira | |
| Satima sjedim, nepomi no | |
| Eutanaziran, djelomi no | |
| I previ e pijem, nedoli no | |
| Dok racionaliziram, beskona no | |
| Na mramornom anku nasukan te kim valovima wiskeya, | |
| aljem ti poruke, mo da se ipak predomisli, ponos riskiram | |
| U ime ljubavi, manji od makovog zrna | |
| I molim te, mrzim te, volim te | |
| Odjebi me nje no, onako da ne znam | |
| Za mene si suvi e tetna | |
| Tvoj osmjeh od igre i la i | |
| Dok vara me s drugim si sretna | |
| srce je puno gor ine | |
| Bar priznaj kurvo promiskuitetna | |
| A s kraja ulice, jekom se vra a glas to boli | |
| Ori ne voli me vi e i da joj ne pi em proklete pjesme | |
| A jeste, to jedino dobro i znam | |
| Pazi ironije, tipkam rije ima, jer neznam piano | |
| A za nju bi suludo skladao najljep e simfonije | |
| Kada ljubav povrijedi ponos | |
| Tada, ostaje hladan odnos | |
| Zami ljam s drugim te bludnu | |
| I krijem u ruku rasijanu udnju | |
| Kapam mu en ko talog pijeska u staklenoj uri | |
| Sku en u predivnom gr u, dok vrijeme bez nas u nepovrat uri | |
| Kako si mogla da sve mi uzme | |
| elim da dobije da dobije sidu i umre | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut u si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si du u, jebi se | |
| Kujo da li zna, jo volim te | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut u si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si du u, jebi se | |
| Kujo da li zna, jo volim te |
| Ka u da je ljubav kemija | |
| U tome slu aju, iskreno alim, to nisam kemi ar | |
| I mislim da je Mendeljev, sigurno znao za formulu i bio sebi an | |
| A da je se dokopam, rije io bi me u nama krive spojeve i elemente | |
| Ljubav ponovo bi ivjela iz epruvete | |
| Ma tam, baljezgam, naivno, kao dijete, | |
| Dok u zraku jo lebde, | |
| Na i, napu teni glasovi, osmjesi, uzdasi | |
| To me podsjeti na rijetke trenutke, sekunde, koje bila moja si | |
| Pa ljivo skrojena, vo nim bojama obojena | |
| Otrgnuta od neba, ba ena u prostor i vrijeme, | |
| Slu ajno, pored mene | |
| Ispunjavalo me, gledati te sretnu | |
| I vjerovao sam to ka u da se du e dogovore, prije neg se tijela sretnu, hmm | |
| Na e su se vjerojatno krivo dogovorile | |
| Izme u svega i ni ega, izme u mene i tebe | |
| Neba i zemlje, sraz venere i marsa, | |
| dok strasti su gorile, sumnje su boljele | |
| Farsa | |
| Neke stvari nikada priznat ni ne emo | |
| Pa puno toga ostalo je neizre eno, | |
| A i da saznam ne bi zinuo zate eno | |
| Jer intuicija ne la e, iznutra osje amo | |
| A nisam lagao ni ja, kad sam rekao | |
| Da te elim obu i u sve ano | |
| Bila jedna si od onih to ne daje ali uzima | |
| za kraj, pozvonit u i ostaviti teglu | |
| Da bar jednom pomiri i ovo cvije e, | |
| Jer zalio sam ga, svojim suzama : haha | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut u si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si du u, jebi se | |
| Kujo da li zna, jo volim te | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut u si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si du u, jebi se | |
| Kujo da li zna, jo volim te | |
| Trebam te sebi no | |
| gleda me cini no | |
| znam zvu im pateti no | |
| pjesme povrije en pi em poeti no | |
| Dok maljam tintu i suze preko papira | |
| Prokleta ljubav rtve ne bira | |
| ka u tko previ e, analizira, paralizira | |
| Satima sjedim, nepomi no | |
| Eutanaziran, djelomi no | |
| I previ e pijem, nedoli no | |
| Dok racionaliziram, beskona no | |
| Na mramornom anku nasukan te kim valovima wiskeya, | |
| aljem ti poruke, mo da se ipak predomisli, ponos riskiram | |
| U ime ljubavi, manji od makovog zrna | |
| I molim te, mrzim te, volim te | |
| Odjebi me nje no, onako da ne znam | |
| Za mene si suvi e tetna | |
| Tvoj osmjeh od igre i la i | |
| Dok vara me s drugim si sretna | |
| srce je puno gor ine | |
| Bar priznaj kurvo promiskuitetna | |
| A s kraja ulice, jekom se vra a glas to boli | |
| Ori ne voli me vi e i da joj ne pi em proklete pjesme | |
| A jeste, to jedino dobro i znam | |
| Pazi ironije, tipkam rije ima, jer neznam piano | |
| A za nju bi suludo skladao najljep e simfonije | |
| Kada ljubav povrijedi ponos | |
| Tada, ostaje hladan odnos | |
| Zami ljam s drugim te bludnu | |
| I krijem u ruku rasijanu udnju | |
| Kapam mu en ko talog pijeska u staklenoj uri | |
| Sku en u predivnom gr u, dok vrijeme bez nas u nepovrat uri | |
| Kako si mogla da sve mi uzme | |
| elim da dobije da dobije sidu i umre | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut u si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si du u, jebi se | |
| Kujo da li zna, jo volim te | |
| Ukrala si osmjeh, odnjela si sve | |
| Prosut u si mozak, zbog tebe | |
| zgazila si du u, jebi se | |
| Kujo da li zna, jo volim te |