| Song | Mimohod |
| Artist | Marcelo |
| Album | Treća strana medalje |
| Download | Image LRC TXT |
| Bio je običan dan, ja otišao van, obišao grad | |
| Pazario stripove i pivkanicu, ko car. | |
| Klopno pljeku, video bilbord sa Džekom iz "Losta" | |
| I dok sam čeko da Trola dođe, piva zvekno sam pola. | |
| O da, dan je bezvezan i divan, svest ko usporeni snimak | |
| Nek se stvarnost kotrlja... | |
| Ali tada, ko zna zašto, videh bus, koji baš tom stranom | |
| Na koju gledam prođe časkom | |
| Al dovoljno da vidim lice... i da vreme stane. | |
| Samo pogled, sudaren s mojim, raspuče se | |
| Pažnja kriknu, iz pogleda iscureše žmarci | |
| Zubima za kičmu, pijucima za dušu - čista sabotaža nirvane. | |
| Piljeći nemo ka busu, kažem vremenu da stane. | |
| Samo pogled, zar ne? To me prenu na tren. | |
| Nekuda krenula svest, samo slučajnost, to je sve. | |
| Samo lice na staklu busa, oči u prolazu. | |
| Ja uvek rasejan, ne znam ni šta mi bi da zveram tu. | |
| Al eto, ima lica što ulube lobanju, pa se pitaš ko li su? | |
| Slično kao kad boli zub, a ti jezikom čačkaš | |
| Ne mož da se maneš, mada smeta. | |
| Vrag bi znao šta nas tera da čačkamo bolna mesta. | |
| Ko su svi ti ljudi, što ih u prolazu srećemo? | |
| Glupi pogled. I ništa više znati nećemo. | |
| Al, odjednom, neka seta seti te na svrhu svega | |
| Svi smo mi hladni, ko fol, jebo romanse iz poema! | |
| Al ova kora tu gore je zbog kamuflaže i fore | |
| Tamo ispod vapiš ipak da srodne duše postoje. | |
| Da joj s licem psiha priznaš da ne vidiš druge žene | |
| Da će se desiti kraj tebe - ako ona ne bude kraj tebe. | |
| Onako s dečačkom patetikom, čisto naivno i smešno čak! | |
| Ko da je za tri dana zvezda pad i sveta smak! | |
| Onako kako priznajemo samo onda kad smo mortus | |
| Onako kako trezni lažemo za istu stvar | |
| Onako kako se tešimo da je u nedostižnom čar | |
| Dok šakom teramo mušice mašte u mrak... | |
| Mimohod. Svet je mali, osim kad to hoćemo (I sve je samo mimohod) | |
| Stvarnost se saplete na tren (samo na tren) i to je to. | |
| Mimohod... samo tren... | |
| I setih se Big Mazija! Hmm, taj je jeo satove. | |
| Kakav car, a možda je imao višestruke razloge. | |
| I, šta ga znaš, vele ljudi, čudni su putevi gospodnji. | |
| Možda, ali lavirinti su samo ljudski, prokleti ko i mi. | |
| Mada ponekad stanu u poneki stih. | |
| Al samo kad se njima ćefne, pa ni tada ne znamo šta s tim. | |
| A ko si ti? Kuda si išla? Na posao, možda? | |
| Kafa u kancu, hrpa papira, tvoje pažnje konak! | |
| Ili pak šank i mrcine što ti kriče na sav glas | |
| Svoje glupe istine noćima, ovako kao ja sad. | |
| Ili si išla kod dečka? Hm, pametan tip, svestran | |
| Ali kilav u krevetu, pa švrljaš, a on pojma nema! | |
| Možda te noćas izmasakrira, špaklom skrcka sinuse | |
| Jer je baš krečio gajbu, crveno dekoriše zidove. | |
| A možda ste srećni, izvini što mi prvo sine morbidno! | |
| Možda ste pukli, ali biste ipak hteli ponovo | |
| Pa si baš bila pošla na svoj prvi novi stari sudar. | |
| A možda se samo heftate i baš vas izbole za sutra! | |
| A možda bi baš meni bila ta, i vidiš, ja tebi taj | |
| Znaš ono: troje dece, kamin, raj - sve kako treba. | |
| A možda sam samo blesav što večito budan dremam | |
| I serem koješta, serem tamo gde čuda nema. | |
| Al čudna neman ipak mi sela na dušu večeras... | |
| Ko si ti? Šta me to muči kroz tebe? Ne znam... | |
| Te noći sam usnio jedan neobičan san | |
| Na megdan me zove crni čovek, u ruci mu mač. | |
| Ja goloruk vičem da to nije fer, al ode glas | |
| Ode skupa s glavom koju mi odseče u taj čas! | |
| Al kako već biva u snu, nekako sam ipak živ | |
| Glava gleda sa poda ubicu i otkriva trik! | |
| Tek tada videh jasno, sa tog malog razmaka | |
| Da to u ruci nije mač, nego ogromna kazaljka. |
| Bio je obi an dan, ja oti ao van, obi ao grad | |
| Pazario stripove i pivkanicu, ko car. | |
| Klopno pljeku, video bilbord sa D ekom iz " Losta" | |
| I dok sam eko da Trola do e, piva zvekno sam pola. | |
| O da, dan je bezvezan i divan, svest ko usporeni snimak | |
| Nek se stvarnost kotrlja. . . | |
| Ali tada, ko zna za to, videh bus, koji ba tom stranom | |
| Na koju gledam pro e askom | |
| Al dovoljno da vidim lice. . . i da vreme stane. | |
| Samo pogled, sudaren s mojim, raspu e se | |
| Pa nja kriknu, iz pogleda iscure e marci | |
| Zubima za ki mu, pijucima za du u - ista sabota a nirvane. | |
| Pilje i nemo ka busu, ka em vremenu da stane. | |
| Samo pogled, zar ne? To me prenu na tren. | |
| Nekuda krenula svest, samo slu ajnost, to je sve. | |
| Samo lice na staklu busa, o i u prolazu. | |
| Ja uvek rasejan, ne znam ni ta mi bi da zveram tu. | |
| Al eto, ima lica to ulube lobanju, pa se pita ko li su? | |
| Sli no kao kad boli zub, a ti jezikom a ka | |
| Ne mo da se mane, mada smeta. | |
| Vrag bi znao ta nas tera da a kamo bolna mesta. | |
| Ko su svi ti ljudi, to ih u prolazu sre emo? | |
| Glupi pogled. I ni ta vi e znati ne emo. | |
| Al, odjednom, neka seta seti te na svrhu svega | |
| Svi smo mi hladni, ko fol, jebo romanse iz poema! | |
| Al ova kora tu gore je zbog kamufla e i fore | |
| Tamo ispod vapi ipak da srodne du e postoje. | |
| Da joj s licem psiha prizna da ne vidi druge ene | |
| Da e se desiti kraj tebe - ako ona ne bude kraj tebe. | |
| Onako s de a kom patetikom, isto naivno i sme no ak! | |
| Ko da je za tri dana zvezda pad i sveta smak! | |
| Onako kako priznajemo samo onda kad smo mortus | |
| Onako kako trezni la emo za istu stvar | |
| Onako kako se te imo da je u nedosti nom ar | |
| Dok akom teramo mu ice ma te u mrak. . . | |
| Mimohod. Svet je mali, osim kad to ho emo I sve je samo mimohod | |
| Stvarnost se saplete na tren samo na tren i to je to. | |
| Mimohod. . . samo tren. . . | |
| I setih se Big Mazija! Hmm, taj je jeo satove. | |
| Kakav car, a mo da je imao vi estruke razloge. | |
| I, ta ga zna, vele ljudi, udni su putevi gospodnji. | |
| Mo da, ali lavirinti su samo ljudski, prokleti ko i mi. | |
| Mada ponekad stanu u poneki stih. | |
| Al samo kad se njima efne, pa ni tada ne znamo ta s tim. | |
| A ko si ti? Kuda si i la? Na posao, mo da? | |
| Kafa u kancu, hrpa papira, tvoje pa nje konak! | |
| Ili pak ank i mrcine to ti kri e na sav glas | |
| Svoje glupe istine no ima, ovako kao ja sad. | |
| Ili si i la kod de ka? Hm, pametan tip, svestran | |
| Ali kilav u krevetu, pa vrlja, a on pojma nema! | |
| Mo da te no as izmasakrira, paklom skrcka sinuse | |
| Jer je ba kre io gajbu, crveno dekori e zidove. | |
| A mo da ste sre ni, izvini to mi prvo sine morbidno! | |
| Mo da ste pukli, ali biste ipak hteli ponovo | |
| Pa si ba bila po la na svoj prvi novi stari sudar. | |
| A mo da se samo heftate i ba vas izbole za sutra! | |
| A mo da bi ba meni bila ta, i vidi, ja tebi taj | |
| Zna ono: troje dece, kamin, raj - sve kako treba. | |
| A mo da sam samo blesav to ve ito budan dremam | |
| I serem koje ta, serem tamo gde uda nema. | |
| Al udna neman ipak mi sela na du u ve eras. . . | |
| Ko si ti? ta me to mu i kroz tebe? Ne znam. . . | |
| Te no i sam usnio jedan neobi an san | |
| Na megdan me zove crni ovek, u ruci mu ma. | |
| Ja goloruk vi em da to nije fer, al ode glas | |
| Ode skupa s glavom koju mi odse e u taj as! | |
| Al kako ve biva u snu, nekako sam ipak iv | |
| Glava gleda sa poda ubicu i otkriva trik! | |
| Tek tada videh jasno, sa tog malog razmaka | |
| Da to u ruci nije ma, nego ogromna kazaljka. |
| Bio je obi an dan, ja oti ao van, obi ao grad | |
| Pazario stripove i pivkanicu, ko car. | |
| Klopno pljeku, video bilbord sa D ekom iz " Losta" | |
| I dok sam eko da Trola do e, piva zvekno sam pola. | |
| O da, dan je bezvezan i divan, svest ko usporeni snimak | |
| Nek se stvarnost kotrlja. . . | |
| Ali tada, ko zna za to, videh bus, koji ba tom stranom | |
| Na koju gledam pro e askom | |
| Al dovoljno da vidim lice. . . i da vreme stane. | |
| Samo pogled, sudaren s mojim, raspu e se | |
| Pa nja kriknu, iz pogleda iscure e marci | |
| Zubima za ki mu, pijucima za du u - ista sabota a nirvane. | |
| Pilje i nemo ka busu, ka em vremenu da stane. | |
| Samo pogled, zar ne? To me prenu na tren. | |
| Nekuda krenula svest, samo slu ajnost, to je sve. | |
| Samo lice na staklu busa, o i u prolazu. | |
| Ja uvek rasejan, ne znam ni ta mi bi da zveram tu. | |
| Al eto, ima lica to ulube lobanju, pa se pita ko li su? | |
| Sli no kao kad boli zub, a ti jezikom a ka | |
| Ne mo da se mane, mada smeta. | |
| Vrag bi znao ta nas tera da a kamo bolna mesta. | |
| Ko su svi ti ljudi, to ih u prolazu sre emo? | |
| Glupi pogled. I ni ta vi e znati ne emo. | |
| Al, odjednom, neka seta seti te na svrhu svega | |
| Svi smo mi hladni, ko fol, jebo romanse iz poema! | |
| Al ova kora tu gore je zbog kamufla e i fore | |
| Tamo ispod vapi ipak da srodne du e postoje. | |
| Da joj s licem psiha prizna da ne vidi druge ene | |
| Da e se desiti kraj tebe - ako ona ne bude kraj tebe. | |
| Onako s de a kom patetikom, isto naivno i sme no ak! | |
| Ko da je za tri dana zvezda pad i sveta smak! | |
| Onako kako priznajemo samo onda kad smo mortus | |
| Onako kako trezni la emo za istu stvar | |
| Onako kako se te imo da je u nedosti nom ar | |
| Dok akom teramo mu ice ma te u mrak. . . | |
| Mimohod. Svet je mali, osim kad to ho emo I sve je samo mimohod | |
| Stvarnost se saplete na tren samo na tren i to je to. | |
| Mimohod. . . samo tren. . . | |
| I setih se Big Mazija! Hmm, taj je jeo satove. | |
| Kakav car, a mo da je imao vi estruke razloge. | |
| I, ta ga zna, vele ljudi, udni su putevi gospodnji. | |
| Mo da, ali lavirinti su samo ljudski, prokleti ko i mi. | |
| Mada ponekad stanu u poneki stih. | |
| Al samo kad se njima efne, pa ni tada ne znamo ta s tim. | |
| A ko si ti? Kuda si i la? Na posao, mo da? | |
| Kafa u kancu, hrpa papira, tvoje pa nje konak! | |
| Ili pak ank i mrcine to ti kri e na sav glas | |
| Svoje glupe istine no ima, ovako kao ja sad. | |
| Ili si i la kod de ka? Hm, pametan tip, svestran | |
| Ali kilav u krevetu, pa vrlja, a on pojma nema! | |
| Mo da te no as izmasakrira, paklom skrcka sinuse | |
| Jer je ba kre io gajbu, crveno dekori e zidove. | |
| A mo da ste sre ni, izvini to mi prvo sine morbidno! | |
| Mo da ste pukli, ali biste ipak hteli ponovo | |
| Pa si ba bila po la na svoj prvi novi stari sudar. | |
| A mo da se samo heftate i ba vas izbole za sutra! | |
| A mo da bi ba meni bila ta, i vidi, ja tebi taj | |
| Zna ono: troje dece, kamin, raj - sve kako treba. | |
| A mo da sam samo blesav to ve ito budan dremam | |
| I serem koje ta, serem tamo gde uda nema. | |
| Al udna neman ipak mi sela na du u ve eras. . . | |
| Ko si ti? ta me to mu i kroz tebe? Ne znam. . . | |
| Te no i sam usnio jedan neobi an san | |
| Na megdan me zove crni ovek, u ruci mu ma. | |
| Ja goloruk vi em da to nije fer, al ode glas | |
| Ode skupa s glavom koju mi odse e u taj as! | |
| Al kako ve biva u snu, nekako sam ipak iv | |
| Glava gleda sa poda ubicu i otkriva trik! | |
| Tek tada videh jasno, sa tog malog razmaka | |
| Da to u ruci nije ma, nego ogromna kazaljka. |