Nisam za grad, niti za ljude,
kraj ti je takav kad ga srcem počinješ.
Dobar je i hlad, kad Sunca nema, najdraža,
samo da čujem da mi ime spominješ.
Nisi ti kriv za moje stvari,
samo kad ćutim tad sam sebi najbolja.
Još uvijek sam tu gdje sam te noći ostala,
al' voda uvijek bježi od svog izvora.
A još ti se nadam, još ti se pravdam,
a ginemo oboje da jedno drugo zgazimo.
To ti je ljubav, tu ti je kazna, tu je let.
I što smo mislili da nas je čitav svijet,
i što smo mislili da nas je čitav svijet.
Nisam za smeh, ni za veselja,
svaki me put ka tebi vodi ponovo.
Samo bi blesav, stavljao ruku uporno
na isto žarište što je kožu spalilo.
A još ti se nadam, još ti se pravdam,
a ginemo oboje da jedno drugo zgazimo.
To ti je ljubav, tu ti je kazna, tu je let.
I što smo mislili da nas je čitav svijet.
A još ti se nadam, još ti se pravdam,
a ginemo oboje da jedno drugo zgazimo.
To ti je ljubav, tu ti je kazna, tu je let.
I što smo mislili da nas je čitav svijet,
i što smo mislili da nas je čitav svijet.